|
BeÄkerek pod Turcima 1551 – 1717 |
|
|
|
|
Monday, 08 December 2008 |
PoÄetkom XVI veka turski upadi u Banat postaju sve ÄešÄ‡i i opasniji po ovdašnje stanovništvo. Posle MohaÄke bitke 1526. g., potreba za izgradnjom tvrÄ‘ave u BeÄkereku postaje akutna. TvrÄ‘ava se u istorijskim izvorima spominje već od septembra meseca 1527. g.
U dinastiÄkim borbama u oslabljenu MaÄ‘arsku upadaju 1551. g. Turci. Odbrambeni sistem južnih tvrÄ‘ava se nalazio u jadnom stanju – svaka od njih je zahtevala temeljnu popravku, ali su one izvršene provizorno i neposredno pred turske upade. Situacija u državi je bila veoma teška: feudalno plemstvo je bezobzirno iscrpljavalo kmetove, a Srbi, izloženi dvostrukom pritisku, sve više se poklanjaju Turcima, koji su im obećavali oslobodjenje od kmetskih obaveza.
PredviÄ‘ajući skori turski napad, beÄkereÄki kastelan je na vreme zatražio pomoć u ljudstvu, barutu i novcu za popravku tvrÄ‘ave i za platu vojnicima. Novac – 1.000 talira, dobio je neposredno pred turski napad, kada je deo posade već napustio tvrÄ‘avu. Položaj tvrÄ‘ave je bio dodatno otežan i ponašanjem Srba, koji se nisu odazvali pozivu za organizovanje otpora, već su prelazili na tursku stranu, da se zajedno sa Turcima bore protiv svojih dojuÄerašnjih tlaÄitelja.
Turskim invazionim jedinicama komandovao je Mehmed paša Sokolović, rumelijski beglerbeg.
Pod BeÄkerek je posle osvajanja BeÄeja stigao pred veÄe 24. septembra i grad je odmah izložio topovskoj vatri koja je trajala cele noći. Slaba posada od 50 vojnika poslala je u ranim jutarnjim Äasovima glasnika da najavi predaju tvrÄ‘ave. Mehmed paša je odmah ušao u tvrÄ‘avu: jedan deo posade je pobio, a drugi je poveo u ropstvo. Istovremeno je primio delegaciju beÄkreÄkih Srba, koja mu je izrazila pokornost, a bega Malkovića je postavio za komandanta BeÄkereka, BeÄeja i ÄŒuruga.
TvrÄ‘ava je zbog svog položaja: usred reÄnog ostrva opkoljenog sa svih strana vodom i živim blatom bila nepristupaÄna, te su je savremeni fortifikacijski struÄnjaci smatrali neosvojivom. Kakav je njen znaÄaj bio u sistemu odbrane ovog dela Banata vidi se po posledicama, koje je njen pad prouzrokovao: u roku od nekoliko dana pali su svi gradovi u Potisju i Pomorišju, osim Temišvara i Lipova, mada se Sokolovićeva vojska teško kretala prevozeći svoju srtiljeriju i drugi provijant kroz moÄvarno bespuće.
OsvajaÄ BeÄkereka Mehmed paša Sokolović, ovde je osnovao svoju zadužbinu, a srpskom stanovništvu je dao povlastice za usluge uÄinjene prilikom osvajanja grada. Prema turskom putopiscu Evliji ÄŒelebiji, Mehmed paša Sokolović je kod sultana izradio ferman 1573. g. , kojim je proširio grad u vojnom, upravnom i privrednom pogledu, tako da je postao jedna ureÄ‘ena i velika varoš, Äiji su stanovnici bili osloboÄ‘eni svih nameta. BeÄkerek je postao sedište suda, muftije i emina. U varoši «šeheru» podigao je 22 dućana, hanove, džamije, škole, kupatila, a uprava vakufa je skupljala sve dažbine i carski desetak. Stanovništvo BeÄkereka je uglavnom bilo srpsko, jer je maÄ‘arsko izbeglo nasever, bilo je Turaka i u manjem broju Grka i Cincara. Život pokorenih hrišÄ‡ana pod Turcima bio je prvih godina lakši, nego pod njihovim ranijim feudalnim gospodarima. MeÄ‘utim, posle nekoliko poraza Turaka, pogoršali su se uslovi za život, jer su prestali pljaÄkaški pohodi, koji su punili državnu kasu.
|