|
DVA ZANATLIJSKA SINA PONOS SVOGA GRADA
U prošlosti ovoga grada bilo je više istaknutih ljudi, koji su, roÄ‘eni u zanatlijskim porodicama, stekli potom visoko obrazovanje u inostanstvu I postali poznati struÄnjaci u svome poslu. ReÄ‘e su se vraćali u rodni grad, već su svoju struÄnu karijeru stvarali van svoga grada.Jedan od njih bio je Pavle Ilić, apotekar, osnivaÄ apotekarske službe u Srbiji. RoÄ‘en je u BeÄkereku oko 1810, a umro u Beogradu 1874. godine. RoÄ‘en je u porodici ćurÄije, Äija se kuća nalazila u Glavnoj ulici BeÄkereka, danas Kralja Aleksandra I KaraÄ‘orÄ‘evića br. 20. OÄeva kuća je izgorela u velikom požaru 1807. godine, da bi on na istom mestu podigao lepšu I na sprat kuću, u Äijem je prizemlju, sa uliÄne strane, nalazila ćurÄijska radionica. Pavle je imao brata blizanca Petra, koji je postao lekar. Pavle je završio farmaciju u Budimpešti, uz materijalnu pomoć srpskog kneza Miloša Obrenovića. Naime, Pavle je pri kraju studija, 1834, došao u Beograd I zatražio pomoć od kneza za završetak studija I službu posle završetka studija. Pavle se sledeće, 1835, vraća u Beograd, gde stupa na dužnost u Gardijsku bolnicu.Naredne, 1836, godine, knez je zatražio od njega elaborat za osnivanje jedne dobro opremljene apoteke, koja bi se otvorila u Kragujevcu. Po završetku elaborata, odobrena su sredstva I apoteka je u Kragujevcu proradila krajem1836. godine. Potom je knez naložio Ilića da obiÄ‘e sve trgovce lekovima u Srbiji I na taj naÄin poveo borbu protiv neodgovornog I nestruÄnog rukovanja lekovima. U satavu apoteke se nalazila I laboratorija u kojoj je Ilić izvršio analize voda u banjama:AranÄ‘elovaÄkoj – 1837, Ribarskoj i JošaniÄkoj – 1846, PalanaÄkog kiseljaka – 1851, Strublinske – 1852, KoviljaÄe – 1855. Svojim analizama udario je temelje hemijskoj analizi u Srbiji XIX veka . Ova apoteka je 1841. premeštena iz Kragujevca u Beograd, a 1859. godine prodate su sve državne apoteke privatnim apotekarima. Ilić tada postaje prvi hemiÄar pri Ministarstvu unutrašnjih dela i prvi inspektor apoteka u Srbiji. ÄorÄ‘e Vasiljević, finansijski struÄnjak takoÄ‘e je poš ao stopama Pavla Ilića, pa je po završenom obrazovanju otišao u Srbiju i svoje snage stavio na raspolaganje Srbiji, kao što su to pre njega uÄinili: Äura Jakšić, Petar Ilić, Pavle Aršinov i drugi. RoÄ‘en je u BeÄkereku u porodici sapunđžije Petra i njegove žene Eufemije. U vreme sinovljevog roÄ‘enja Petar je imao radionicu za izradu sapuna, koja se nalazila u njegovoj kući, u današnjoj Pašićevoj ulici br. 7 (odmah do zgrade osnovne škole). ÄorÄ‘e je po završenoj osnovnoj školi završio nekoliko razreda srednje škole, da bi petom stupio u jednu trgovaÄku radnju. Njegova prirodna nadarenost ga je podsticala na dalje uÄenje , te je privatnim uÄenjem i vanrednim školovanjem završio gimnaziju i trgovaÄke nauke. Po završenom školovanju prelazi u Srbiju, gde je u Beogradu postao viši Äinovnik Narodne banke. Srpska vlada se u to vreme, radi uvećanja buđžetskog priliva, bavila mišlju da osnuje državnu klasnu lutriju, te je u tom cilju poslala ÄorÄ‘a Vasiljevića u Saksoniju, radi prouÄavanja ureÄ‘enja tamošnje klasne lutrije. Po povratku u Beograd osnovao je 1890. godine Državnu klasnu lutriju Kraljevine Srbije, Äiji je direktor bio pet godina.Potom, 1895. godine odlazi u Zagreb, gde je jedan od osnivaÄa znamenite Srpske banke i njen prvi direktor. U zagrebu, zajedno sa svojim zetom, profesorom Pavlom Aršinovim, takoÄ‘e BeÄkereÄaninom, saraÄ‘uje sa Matijevićem i Ćukom, osnivaju „Privrednik”, društvo za osposobljavanje dece iz srpskih pasivnih krajeva za zanatstvo i trgovinu. Veliki broj srpske deceje upućen u Vojvodinu i Beograd, gde su stanovali kod svojih poslodavaca i izuÄavale zanate ili trgovinu. Umro je u Zagrebu 1930. godine
|