Prema najnovijim istraživanjima utvrđeno je da je najstariji svetlopisački atelje na teritoriji bivše Jugoslavije otvoren u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, 28. aprila 1854. godine. Ovaj atelje vlasnika Ištvana Oldala radio je neprekidno punih sedam decenija Ištvan Oldal (Segedin, 1829 – Zrenjanin, 1916) koji je po opredeljenju bio slikar. Njegova slikarsko vaspitanje odvijalo se u rodnom Segedinu. Svetlopisački zanat učio je od putujućih fotografa koji su negde sredinom proteklog veka "špartali" Vojvodinom. Kao profesionalni fotograf Oldal se prvenstveno bavio pokretnom fotografijom, sačuvano je i nekoliko njegovih snimaka sa drugačijim žanrovskim motivima – prizori vršidbe, bečkerečke ulice i zgrade, gradnja železnice i drugo. Izlagao je u Veneciji, Berlinu, Londonu ...

Do naših dana ostalo je sačuvano nekoliko desetina njegovih orijentalnih fotografija. Najviše ih je sačuvano u zbirci Vojvođanskog muzeja u Novom Sadu, a zatim u muzejskim i arhivskim zbirkama u Mađarskoj. Određen broj se nalazi u privatnim kolekcijama i zbirkama.

   Atelje Oldal nalazio se preko puta pijace na keju tj. u ul. Narodnog Fronta u zgradi sa žutim ciglama, staklenog krova. Zgradu je izgradila županija prvobitno u svrhu slikarskog ateljea Pavlu Vagou. U toj je kući slikar naslikao svoje ogromno platno o milenijumskoj proslavi županijske, plemićke banderije. Kasnije je Ištvan Oldal uzeo pod zakup kuću koja je zbog osvetljenosti sa tavanice odlično odgovarala uslovima fotografskog ateljea. Po jednom novinskom članku od 10. novembra 1909. godine i Ištvanu Oldalu mlađem poslo za rukom da produži ugovor o zakupu, iako je grad imao nameru da iz estetskih razloga sruši tu zgradu. Prva i verovatno jedina vojvođanska zgrada iz tog vremena, građena isključivo za ateljejske svrhe, srećom i danas postoji. Čeka vreme u kome će se ponovo urediti kako bi bila ono čemu je prvobitno služila. Publika bi mogla imati priliku da vidi kako je izgledao jedan atelje na kraju prošlog, a jedan fotografski na početku ovog veka. Bila bi to jedinstvena atrakcija za grad, svojevrsni muzej.
   Stari Oldal je sve do kraja prošlog veka vodio radnju. Tada ga je već svakog jutra čekao fijaker ispred kuće kojim se vozio do ateljea na Gizelinom keju. Bio je to znak staračke komocije, ali i to da mu se sin nije preterano bavio vođenem poslova. Oldal mlađi je imao slikarske ambicije. Prema zvaničnim zapisima u zanatskim knjigama Ištvan Oldal mlađi je 1902. preuzeo dobro uhodani fotografski obrt od svoga oca. Oldal stariji je dakle skoro pola veka radio bez prekida ostavivši na hiljade fotografija u Velikom Bečkereku. Umro je 25. avgusta 1916. godine u 87-oj godini zivota.